Dragi vjerniki! Svim nam je poznat ovomu spodoban slogan s kim je u Ameriki na vlast došao novi - stari predsjednik.

Človik s najvećom vojskom je nastao jedan ki po umorstvu već od dvadeset civilov u napadnutoj zemlji izjavi da bi to svaki načinio. Bi zaistinu svaki hitio bombu i ubio već nego 20 nekrivi ljudi!? I svit muči!

U isto vrime, par dani pred tim zločinom, na čistu srijedu, njegov ministar za vanjske posle gizdavo si namolja križ na čelo, igrajući kršćana - katoličana pred kamerom.

Ča bi nam Jezuš rekao? A mi se iščudjavamo kako ljudi već ne držu do crikve!

U svitu ki je označen materijalizmom, pohlepom za moći i egoizmom, doba je da postavimo Jezuševe osobine u centar pozornosti namjesto vridnosti ovoga svita.

Ljubav i suosjećanje namjesto egoizma

Jezuš je živio i prodikovao ljubav. Rekao je: "Ljubite jedan drugoga, kot sam ja vas ljubio." Ova bezuvjetna ljubav je neodvojiva od njegove peršone. Suprotivno tomu, većkrat u svitu vidimo kako egoizam i individualni interesi dominiraju. Čuda ljudi išće moć i bogatstvo, najveć na račun drugih. Nasuprot tomu nas Jezuš uči da prava veličina leži u služenju drugim. Ako se koncentriramo na prepoznavanje potriboćov naših bližnjih i pomoremo im (a ne ih prepustimo da ih ubijaju) načinimo Jezuša velikim u naši životi i u svitu.

Poniznost namjesto gizdosti

To je jedna od Jezuševih centralnih osobinov. On, Sin Božji, ni došao kot zmožni kralj, nego kot slabo, prosto ditešce ko je živilo kot i svi mi. U današnjem društvu se slavi i zvišuje gizdost; moć i uticaj se držu znakom uspjeha. Ali Jezuš nam pokazuje kako prava veličina leži u poniznosti i služenju drugim. Ako živimo tu poniznost, znamo doprimit promjenu u sebi i u svitu.

Oprošćenje namjesto fantenja (osvete)

Jezuš nas isto uči snagu oprašćanja. Na križu je molio, ča osebito molimo u ovom korizmenom vrimenu na križnom putu: “Oče, oprosti im, ar ne znaju ča činu." U svitu ki svenek kriči za osvetom nas Jezuš poziva da pojdemo putem oprašćanja. Osveta doprimi samo dodatnu bol, dok oprašćanje doprimi vračenje i slobodu. Kadgod se odlučimo slijediti Jezušev put i prakticiramo oprašćanje, činimo Ga velikim i doprimimo svitlo u škurinu našega svita.

Vjera i ufanje namjesto sumnje i zdvajanja

Jezuš je simbol ufanja. U doba kada čuda ljudi trpi od straha i sumnje, Jezuš nas poziva da mu vjerujemo. U svitu oko nas većkrat vidimo i doživimo zdvajanje i bezufanost. Ako ojačamo vjeru u Jezuša i raširimo njegovu poruku, znamo drugim doprimit zaufanje i načiniti Jezuša opet velikim.

Stoga se skupno trsimo učiniti Jezuša velikim, integrirajući njegove osebine u naš svakodnevni žitak. Pokažimo ljubav i suosjećanje, prakticirajmo poniznost, vježbajmo oprašćanje i širimo ufanje. Kada to učinimo, ne samo da ćemo prominiti vlašći žitak, već i živote ljudi oko nas.

Neka naše trsenje da nasljedujemo ono ča Jezuš predstavlja nam pomore stvoriti bolji i pravičniji svit ter nam da hrabrenost da ne mučimo na nepravdu, laž i zlo i se zalažemo za potlačenoga, za pravičnost i istinu.