34.
nedilja - Svetak Kristuša Kralja/B - 24.11.2024
Liturgie
2. nedilja kroz ljeto/C - 19.01.2025
Datum:
19.01.2025
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
Iz 62, 1-5
|
1. Štenje Knjige Izaije proroka
1 Zbog Siona ne morem mučati, zbog Jeruzalema neću mirovati, dok njegova pravičnost ne prosviti kot sjaj, i spasenje njegovo kot goruća baklja. 2 Onda ćedu gledati narodi tvoju pravičnost i svi kralji tvoju slavu. Zvat ćedu te novim imenom, ko odredu usta Gospodinova. 3 Bit ćeš divna koruna u ruki Gospodinovoj, kraljevski dijadem u desnici Boga svojega. 4 Nećeš se više zvati „zaostavljena“, ni zemlja tvoja „osamljena“, nego imenovat ćedu te „mojom milinom“, a zemlju tvoju „udatom“. Ar Gospodin ima s tobom milinu i zemlja tvoja bit će vjenčana. Kot se mladić vjenča s divojkom, tako će se vjenčati s tobom tvoj graditelj. Kot se zaručnjak veseli zaručnji, tako se raduje tebi Bog tvoj. |
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
1 Kor 12, 4-11
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
Braća! 4 Milosni dari su različni, ali Duh je isti. 5 I službe su različne, ali Gospodin je isti. 6 I (čudna) djelovanja su različna, ali je isti Bog, ki upravlja sve u svem. 7 Svakomu se pak daje očitovanje Duha na (opčinsku) korist. 8 Ar jednomu se daje po Duhu rič mudrosti, a drugomu rič znanosti po istom Duhu; 9 jednomu vjera po istom Duhu, drugomu milosni dar vračenja u jednom Duhu; ovomu dar čudočinjenja, onomu dar prorokovanja; drugomu da razlikuje duhe, drugomu različni jeziki, drugomu razlaganje govorov. 11 A ovo sve čini jedan ter isti Duh, ki razdiljuje svakomu, kako hoće. |
Evandjelje po Ivanu
Iv 2,1-12
1 U onom vrimenu bila je svadba u Kani Galilejskoj. Onde
biše i majka Jezuševa.
2 A pozvan je bio i Jezuš i učeniki njegovi na svadbu.
3 Kad je vino sfalilo, reče majka Jezuševa njemu: “Vina
nimaju!”
4 Jezuš joj odgovori: “Žena, ča kaniš od mene? Još nij
došla moja ura!”
5 Reče majka njegova slugam: “Čagod vam veli, učinite!”
6 A biše onde šest kamenih vidric Židovom za navadno
čišćenje. Te su imale po dvi i tri mjere.
7 Jezuš im reče: “Napunite vrče s vodom!” I napunili su je
do vrha.
8 I reče im Jezuš: “Zagrabite sada od toga i odnesite stolniku.”
I odnesli su.
9 Kad je stolnik okusio od vode, ka je postala vino, nij znao
odakle je. Sluge, ki su napunili vodu, su znali. Stolnik dozove
mladoženju
10 i mu reće: “Svaki človik prije dobro vino daje, a kada se
prilično dosta napiju, onda slabije. A ti si čuvao dobro
vino do sada!”
11 Ovim je učinio Jezuš početak čudom u Kani Galilejskoj
i očitovao diku svoju, i vjerovali su u njega učeniki njegovi.
|
Pripjevni Psalam
Ps 96 (95), 1-2a. 2b-3. 7-8a. 9-10a i c
|
Nazvišćujte svim narodom čudesa Gospodinova. 1 Pjevajte Bogu pjesmu novu,/ Gospodinu pjevaj sva zemlja.* 2 Pjevajte Bogu, hvalite ime njegovo.
Iz dana u dan spas glasite njevov./ 3 Med narodi glasite slavu njegovu,* njegova čudesa svim narodom.
7 Dajte plemena narodov Bogu,/ dajte mu slavu i snagu,* 8 Nosite Bogu njegovog imena slavu.
9 Klanjajte se Bogu u sjaju svetosti njegove,* pred njim zadrhći sva zemlja. 10 Nazvistite med narodi: vlada Gospodin!* Pravično narode sudi. |
Predigt
Važnost pojma DANAS u Božjoj povijesti
Autor:
kan. prof. dr. Ive Šmatović
Crikvena Božja služba vidi u bogojavljenskom svečevanju trikrat pojavu slave Božje u Gospodinu Jezušu Kristušu: pred mudrimi (Sv. Tri kralji), u bogojavljenju na Jordanu (Kršćenje Gospodinovo) i u prvom čudu Jezuševom, kade je on “objavio diku svoju”. Pojam “slava” ili “dika” znači takovo zračenje i visoko dostojanstvo, ko se iz jednoga, ki je moćan, izlije i na človika, ki ga gleda i ovoga potiče na čudenje ili molitveno ponašanje.
U evandjelju čujemo, da je Gospodin Jezuš u Kani Galilejskoj očitovao diku svoju. Siromašne osobe pozovu Jezuša, njegovu Majku i učenike na svoju svadbu, ali vino sfali. Marija, jur slika Crikve, ka se skrbi i zagovara, obrne se Sinu. Ovo je čudno, ar Ona nije prije vidila nikakovo Jezuševo izvanjsko i izvanredno čudo. Ali dost joj je, da pozna Jezuševu nutarnju svetu moć. Jezuš ipak, svistan, da će njegovo čudo, kim ga je Otac opteretio, biti križ (ovo je njegova “ura”!), ne želji biti urgiran u ulogu čudotvorca, kom će ga od sada unaprijed neprestano opterećivati nezasićen narod.
Evo sada pojavu se najlipše Marijanske riči, ke Njemu sve povjeruju i u isto vrime opominjaju sluge na poslušnost: “Čagod vam veli, učinite”! Majkina rič je diboko u rodu s nutarnjošću Sina, da bi se joj mogao On protiviti. Ne kaže se, jesu ili nisu opazili promjenu nekorisnoga u najkorisnije, ni jesu li ga slavili kot čudotvorca, ča Jezuš uvijek želji obajti. Samo se veli, da su njegovi učeniki vjerovali u Njega. Ovo je za Jezuša jedini ishod, ki kot takov odgovara. Mnoga njegova kasnija čudesa, za ke zapovida šutnju, proširena su uokolo kot senzacije i otežavaju njegovo poslanje. Smisao Jezuševih čudes je, da mi ne u zdvojnosti, nego iz ufanja živimo!
Prvo štenje iz Knjige Izaije proroka prispodobi Božju radost zbog obraćenoga i očišćenoga naroda s radošću med zaručnjakom i zaručnjom. Triba samo spomenuti na činjenicu, da Jezuš na svadbi u Kani svojim čudom blagoslovljuje ljudsku ženidbu i uzdigne ju na sliku potpuno različne svadbene radosti. “Kot se mladić vjenča s divojkom”, tako Bog čini sa svojim narodom. Tjelovna ljubav nije niska i daleka sličnost za ljubav Božju prema zemlji, ku sada naziva “udata” i “moja nasladnost”. Naravna ljubav, ljudem poznata, triba za njega biti inicijacija u shvaćanju, koliko Bog ljubi človika. Tjelovno (seksualno) sjedinjenje muža i žene bit će nedostojna slika za intimnost sjedinjenja izmed Kristuša i nas u svetoj Euharistiji.
Drugo štenje iz Pisma sv. Pavla Korintijanom pelja nas u drugom smiru: čudo u Kani bilo je djelotvorno samo za radost i na korist drugim. Sada u Novom Zakonu Duh Sveti podili u Crikvi svakomu vjerniku milosni dar, da služi drugim.
Ove karizme, pokidob su nadnaravni dari, moremo prispodobiti s vlašću djelotvorenja duhovnih čudes, i ako su na vani još tako malo očiti. Pavao ih nabroji na ovom popisu isto kot izvanredne,- na drugi popisi (Rim 12) kot mnogo umjerenije. Ako Jezuš veli jednom slikom, da vjera more brige premjestiti (Mt 17,20), misli na njihovu duhovnu snagu, ka ljudskomu srcu more „premjestiti”, oduzeti velike terete, ne pomoću psiholoških tehnikov, nego u snagi božanske, nadzemaljske vlasti, na koj sudjeluje, ki zaista vjeruje. Jezuš nije psiholog ili vračitelj, nego Spasitelj i Božji Sin. Mnogi sveci su činili tolika tvarna čudesa, ali ona duhovna, ka su izvršili, bila su veća i važnija.
