1. Štenje Knjige proroka Baruha
Bar 5,1-9
|
1. Štenje Knjige Baruha proroka
1 Skini, Jeruzalem, haljinu žalovanja i svoga trapljenja, |
2. Štenje Pisma sv. Pavla Filipljanom
Fil 1,4-6.8-11
|
2. Štenje Pisma sv. Pavla Filipljanom
Braća! |
1 U petnaestom ljetu vladanja cesara Tiberija, kad je bio
Poncije Pilat upravitelj Judeje, i Herodeš četverovlasnik
Galileje, a Filip brat njegov četverovlasnik Itureje i krajine
Trakonitisa, a Lizanijaš četverovlasnik Abiline,
2 pod duhovnimi poglavari Anašem i Kajfašem, došla
je rič Gospodinova Ivanu, sinu Zakarijaša, u pustini.
3 On projde po svoj okolici Jordana i prodikuje krst pokore
za otpušćenje grihov,
4 kako je pisano u knjigi riči proroka Izaije: “Glas onoga,
ki viče u pustini: Pripravite put Gospodinov, poravnajte
staze njegove;
5 sve doline neka se zapunu, i svaki brig i brižić neka se snizi;
i ča je grbavo, neka bude ravno, i hrgavi puti neka budu
glatki.
6 I svako tijelo vidit će spasenje Božje!”
Pripjevni psalam
Ps 126 (125),1-2ab.2cd-3.4-5.6
|
Bog nam učini velika djela 1 Kad je Gospodin okrenuo sudbinu sionskih sužnjev * 2 Tada su narodi rekli: * 4 Okreni, o Bože, naše sužanjstvo * 6 Plačući su išli noseći sitveno sime; * |
Dragi vjerniki, i ovu nedilju, nastavljamo zajedno budni i u molitvi, uvijek ravne glave, liturgijski hod kroz pustinu, pripravljajući se za osobni susret s Gospodinom.
„Otišli su od tebe, piše, gonjeni od neprijatelja: Bog ih vraća domom k tebi, nosi je u slavi kot u kraljevskoj nosiljki“ (Bar 5,5-6), riči su, ke slušamo u prvom štenju.
Prorok Baruh, zajedno sa svojimi sunarodnjaki, nalazi se u progonstvu/izgonu. Kot prognani izraelski narod i mi danas, gonjeni od neprijatelja, napušćamo Gospodina.
Medjutim, Bog uvijek iznova u svojoj neizmjernoj dobroti iščrpljene i potučene, malodušne sine Izraelove vraća iz progonstva, kot ča i nas vraća iz tunela naših grihov i zločinov.
U evandjelju druge nedilje adventa u prvom planu je lik Ivana Krstitelja, a ki u prvi plan ne stavlja sebe, nego Jezuša Kristuša, pokazuje na „jačega od sebe“ i ravno zato Ivan je prorok.
I mi smo pozvani kot Ivan biti proroki, ki prokrčuju put Kristušu, biti „glas, ki viče u pustini“.
Da bi to mogli, potribno je sniziti svaki brižuljak svoje oholosti, doline svojih slabosti, praznin i strahov ispuniti snagom Božjom, a srce otvoriti Božjoj ljubavi. Izravnajmo jur danas hrgave i neprohodne staze slabosti i griha, ar samo tako moremo biti glas, ki omogućuje Riči Božjoj, da se po nami čuje.