Olimpijske igre su ča posebnoga. Osebujno lipe postanu onda, kada dobenemo mnoge medalje. Poznato geslo: “Biti nazočan i sudjelovati - to je sve” očito ne valja onda, kada se vidu nek suze onih, ki nisu doprimili očekivani rezultat. Kada se je ki prez šansov dao u naticanje, onda ov moto morebit još valja.

Drugačije je mjesto med dobitniki to, ča broji, četvrto mjesto je jur zgubitak. Ovo je osebujno znatno i spomena ali i žaljenja vridno, ako se premisli, da je razlika med prvimi trimi i četvrtim mjestom samo nekoliko stotinkov sekunde ili bodov. A čuje se reportera reći: “Četvrto mjesto, kako žuko, kako trpko!” Pritom su dostkrat očekivanja gledateljev, za ke dobitak već broji nego za samoga športaša.

Lavina brutalno prekine trku skijanja. Mnogi športaši su došli u lavinu. Škrinje s aldovi lavine postavne su jedna uz drugu u nekoj športskoj dvorani. Žena jednoga pokojnoga ide k prvoj škrinji, onda k drugoj, u tretoj leži nje neusrićeni muž. Olakšano, iako tužna, veli: “Barem med prvimi trimi!”
 

Je ada dobitak, mjesto na podestu sve? Mi svi tribamo u svakidanjem žitku dobitke; dobiti je neka potvrda, ku mi svi tribamo, ali uvijek je pitanje, kade i kako i kimi sredstvi se dobene. Jedan od naših dobitnikov, Johannes Strolz, rekao je u intervjuju, da skijanje, bar kako je za njega i važno, ne stoji na prvom mjestu u njegovom žitku. U pogledu na njegovoga oca Huberta, ki je bio u istoj disciplini, naime u kombinaciji, dobio pri olimpijski igra, odgovorio je sin, da ga on nije u prvom redu doživio kot olimpijskoga dobitnika, nego kot oca. To mnogo veli o važnosti u žitku. Ako dobitak u nekoj disciplini odalji od ljudskoga žitka i bivanja, onda pelja u preokrenjenje žitka. Ali dobitak more, ako se postavi na pravo mjesto u žitku, pokazati radost u žitku kot cijelom.
 

“Dobar boj sam vojevao; trku sam dovršio, vjeru obdržao.” Tako hasnuje i sv. Pavao sliku borbe za uspješno ugodanje žitka. Važno je, da se i pri dobitku i pri neuspjehu ne pozabi ono, ča znači obdržati vjernost. Ostati človik, poštovati drugoga, boriti se ne toliko protiv drugoga, nego skupa s njim, poštovati pravila, to je važno u vrimenu, u kom postoji pogibel, da se dobitak osamostaljuje.