Neki mladi zidar je renovirao stari stan, koga je tribao temeljito obnoviti. Stare stijene je zrušio, opet nove zidao i tako je došao do jedne stijene i med ciglami je našao knjigu. Neki je knjigu u stijenu zazidao. Pokidob je bio znatiželjan, otpro je i vidio, da je to Biblija.

Mladoga zidara vjera nije preveć interesirala, ali na pauzi je zeo pronajdenu Bibliju i začeo je obraćati strane i čitati. Neka poglavlja su bila tako interesantna, da je svaki večer po djelu doma čitao iz Biblije. Kako su dani i miseci prošli, se je i njemu život minjao. Dvi ljeta kasnije ga poduzeće pošalje na veliki projekt u Saudijsku Arabiju. Jednoč na večer ga je gledao jedan stariji djelač Marco, kako čita iz Biblije.
 

“Ča to čitaš?” - pita Marco. “Bibliju” - odgovori zidar. “Kako moreš vjerovati u te štorice i povidajke. Znaš i ja sam pred čuda ljeti u Milanu u stijenu zazidao Bibliju. Bio sam znatiželjan, hoće li ikada izajti iz stijene”. Zidar ga pogleda presenećeno u oči i veli: “A ča, ako ti ja pokažem ravno tu Bibliju, ku si zazidao?” “Odmah bih ju poznao, ar sam ju označio”, odgovori Marco. Zidar mu pruži Bibliju, Marko obraća stranice i najde mjesto, ko je označio pred tolikimi ljeti. Ostao je prez riči, ar je ravno to bila ona Biblija, ku je zazidao.
 

Zidar se nasmije i veli: “Vidiš, Biblija je izašla i pronašla te!” Zna biti da i mi našu vjeru koč zazidamo, ali Bog svenek najde put do nas samih. Čudni su puti Božji!